U reumatologiji postoji jasna linija razgraničenja između „pre“ i „posle“ – a ta linija su biološki lekovi. Ali kako smo došli do te tačke? Kako je razvoj nauke i kliničkih studija omogućio terapije koje danas zaustavljaju bolest tamo gde je nekada bilo moguće samo ublažavanje simptoma?
Početak razumevanja: kada je reumatoidni artritis postao „bolest“
Reumatoidni artritis (RA) je kao posebna bolest prvi put prepoznat i opisan početkom 19. veka. Tokom decenija, pokušaji terapije su se kretali od banjskih tretmana i obloga, preko kortikosteroida i nesteroidnih antiinflamatornih lekova, do uvođenja prvih tzv. sintetičkih DMARDs (disease-modifying anti-rheumatic drugs) poput metotreksata.
Ove terapije su donele značajan napredak, ali su delovale široko, uz česta neželjena dejstva i ograničenu mogućnost da dugoročno zaustave progresiju bolesti.
Prelaz u novu eru: ciljane terapije
Krajem 20. veka, zahvaljujući boljem razumevanju imunoloških procesa u osnovi bolesti, nauka se okrenula preciznijem pristupu: razvoju terapija koje direktno ciljaju ključne molekule i ćelije uključene u inflamaciju.
Na tom talasu su nastali prvi biološki lekovi — inovativne molekule dizajnirane da blokiraju specifične upalne puteve, poput TNF-alfa, IL-6, CD20 i drugih. To je označilo početak nove ere u reumatologiji.
Šta su zapravo biološki lekovi?
Biološki lekovi su proteinske terapije nastale genetskim inženjeringom. Za razliku od klasičnih lekova, oni ne deluju „na široko“, već selektivno utiču na mehanizme bolesti. Najpoznatiji su TNF-inhibitori (infliksimab, adalimumab, etanercept…), zatim lekovi koji blokiraju interleukine (kao što je IL-6) ili specifične ćelijske površinske markere (npr. CD20).
Njihova primena zahteva temeljna klinička ispitivanja kroz više faza — kako bi se potvrdila bezbednost, efikasnost i opravdanost primene kod ljudi.
Kliničke studije: neophodan most između laboratorije i pacijenta
Svaki biološki lek koji danas postoji prošao je kroz godine razvoja i stroge kliničke protokole. Ispitivanja uključuju međunarodne centre, među kojima su i oni u Srbiji.
Učestvovanje pacijenata u kliničkim ispitivanjima nije samo doprinos nauci — već i prilika za rani pristup inovativnim terapijama koje još nisu dostupne u redovnoj praksi. Naravno, sve uz punu informisanost, saglasnost i bezbednosni nadzor.
Korak po korak: terapijska revolucija
- 1949. – Kortizon unosi revoluciju u simptomatsko lečenje reumatoloških bolesti.
- 1990-e – Prvi TNF-inhibitori pokazuju dramatične rezultate u kontrolisanju RA.
- 2000-te i dalje – Razvijaju se terapije koje ciljaju IL-6, B-ćelije, JAK kinaze i druge ključne signalne puteve. Otvaraju se vrata za personalizovaniju medicinu.
Šta sve ovo znači za pacijente u Srbiji?
Danas pacijenti u Srbiji, kroz redovno lečenje i kliničke studije, mogu doći do terapija koje su do pre dvadesetak godina bile nezamislive. Pristup biološkim lekovima — bilo originalnim ili biosimilarnim — značajno menja tok bolesti, čuva zglobove, kvalitet života i funkcionalnost.
Srpski reumatolozi aktivno učestvuju u istraživanjima, edukaciji i uvođenju savremenih terapija u praksu, što je ogroman korak za domaću medicinu.
Zanimate se za kliničke studije u reumatologiji?
Pogledajte koje su studije trenutno otvorene za prijavu u Srbiji:
🔎 Pretraži dostupne studije za pacijente (link)