Anica Jelić
1. Kako ste saznali da imate reumatoidni artritis?
Eh, sve je počelo polako. Prsti su mi bivali ukočeni, teško sam ustajala iz kreveta, a kasnije sam jedva mesila testo za pitu. Mislila sam, proći će, samo sam se možda preforsirala oko kuće. Ali nije prolazilo. Bolovi su bili sve jači, šake otečene, čak mi je i obična šolja čaja ispadala iz ruku.
Kad sam konačno otišla kod lekara, rekli su mi da imam reumatoidni artritis. Priznajem, uplašila sam se. Pomislila sam – kako ću ja sad, šta ću ako ne mogu da radim ono što volim? Ali moj doktor mi je sve lepo objasnio i rekao da postoji terapija koja može da mi pomogne.
2. Kako ste se odlučili da učestvujete u kliničkoj studiji?
Kad mi je lekar predložio da probam novi lek u okviru kliničke studije, bila sam malo nepoverljiva. Mislila sam, šta ako ne pomogne, šta ako bude gore? Ali znate kako kažu – ko ne rizikuje, ne dobija.
Kad sam videla koliko su me lepo primili, kako su me pregledali od glave do pete i koliko pažnje posvećuju svakom pacijentu, znala sam da sam donela pravu odluku. Od tada, redovno idem na kontrole, lekari su divni, sve mi objasne i prate kako mi ide.
3. Kakve ste promene primetili otkad ste na novoj terapiji?
Iskreno? Vratila sam se sebi! Ruke su mi sada mnogo pokretljivije, manje bole, mogu ponovo da mesim testo i pravim kolače unucima. Nekada sam samo sedela i gledala kako se igraju, a sada mogu da im pripremim omiljene krofne i kiflice.
Više nisam onako umorna i neraspoložena. Pre, kad mi neko predloži da izađemo napolje, meni odmah teško. Sada šetam sa mužem svaki dan. Nekada odemo do pijace, nekad do parka, a često svratimo i na kafu kod komšija. Čak smo i u banju išli nekoliko puta, a ja lepo mogu da uživam bez onih nesnosnih bolova.
4. Da li ste imali neke nuspojave ili strahove?
Pa, kad vam neko kaže da ćete uzimati novi lek, normalno je da se malo plašite. Ali kod mene, hvala Bogu, sve je prošlo kako treba. Jedino što sam u početku bila malo umorna, ali to je brzo prošlo. Svaki put kada odem na kontrolu, doktori me pitaju kako se osećam, slušaju me i prate moje stanje. To mi daje sigurnost.
5. Kako sada izgleda Vaš život?
Lepše nego što sam mislila da će biti! Opet mogu da kuvam, da ugostim prijatelje, da šetam i uživam sa svojom porodicom. Unuci su mi najveća radost, i sada konačno mogu da im pružim ono što ranije nisam mogla – baku koja se smeje, kuva im omiljena jela i provodi vreme s njima bez bolova.
Mnogo mi znači što sam ponovo aktivna. Kad se setim pre nekoliko godina, jedva sam mogla da ustanem iz kreveta. Sad uživam u malim stvarima – u mirisu sveže ispečenog hleba, u sunčanim danima i šetnjama sa mužem. I znate šta? Opet se osećam kao ja!
6. Kako gledate na svoje iskustvo sada, nakon nekoliko godina u studiji?
Kad se osvrnem na sve, mogu samo da kažem da sam donela pravu odluku. Danas živim bez onih nesnosnih bolova, opet uživam u životu i radim ono što volim. Studija mi je dala priliku da ponovo budem aktivna, da uživam u porodici i svakodnevnim stvarima. Ako me pitate da li bih sve ponovila – bez razmišljanja bih rekla da!. Ako vam lekar predloži nešto novo, to znači da misli na vaše dobro. Da nisam probala ovu terapiju, moj život bi izgledao sasvim drugačije.
Moguće je da vam bude bolje, moguće je da se vratite stvarima koje volite. Ja sam se vratila sebi, i ne bih ovo iskustvo menjala ni za šta!